petak, 18.04.2008.

..pa, pravim se..

Željela sam vidjeti izlazak sunca, na
Asfaltu crtati cvijet,
Osjećati miris mora…

More je stalo blijedjeti,
Iščeznulo pred mojim očima.

Jedina nada, seliti…
Energiju tražim na krivom mjestu.
.
.
.
Farovi auta ugasnuli,
Atmosfera postaje teška..
Logaritmi, zakoni davno potrošeni
Izmijenjeni pogledi,
Šutnja..tišina..

Misli odavno daleko, traže zaklon
I ono malo radosti što je ostalo kraj njega…

petak, 07.03.2008.

Sama kod kuće

Ljudi moji, možete vi vjerovati, konačno sam sama doma.. Doduše, na kojih par sati..ali.. Bolje nešto nego ništa.. Moji baka i djed se spremaju na neko druženje.. idu u Međimurje.. Tata i mama rade, brat je u školi.. Ali koje su to pripreme.. Baka mi je jučer nekoliko puta naglasila da obavezno zaključam kuću na izlasku.. Također mi je objasnila kako skuhati špagete.. Nekoliko puta… :/ Ah, upozorila me i na plin također.. i poštara.. i sve po redu.. kao da ne živim u toj kući.. hm.. No, uglavnom.. Dignem se ja danas u jutro, moji na odlasku.. I meni moja baka veli.. špagete su ti kuhane.. tak da nemoj uopće koristiti plin.. Omg.. onak, baka je zaključila da sam nesposobna koristiti štednjak i uključivati plin, kuhati špagete i sve ostalo.. (kaj sve inače koristim kad su oni doma..) I sad se ja pitam-Ko je tu blesav?
Možda sam fakat nesposobna… hahah.. Ali mislim da nebum to saznala danas, jer su špagete kuhane.. ;) :P

P.S. Ako danas ne dođem u školu, znate da se sigurno nekaj loše dogodilo ..
heheh

subota, 01.03.2008.

Ne možemo upravljati svime..

Otac se jako razljutio na svoju kćerku. Uništila je papir za zamatanje darova.. Bili su dosta siromašni, a otac je želio da im Božić bude koliko toliko- Božić. Koliko sam ti puta rekao da se ne igraš nečim što nije tvoje? Djevojčica je slegnula svojim malim ramenima i pokunjeno otišla u svoju sobu. Znala je da će tata shvatiti što je radila, i da se više neće ljutiti na nju. Sutradan u jutro cijela se obitelj okupila oko Božićnog drvca i počela otvarati poklone. Otac se posramio svoje jučerašnje ljutnje kada je ugledao nespretno zamotanu kutiju-poklon svoje djevojčice. Sretno i sa iščekivanjem je počeo otvarati kutiju, te se odjednom lecnuo i namrštio kada je otkrio da je prazna. Odmah se počeo derati na djevojčicu, objašnjavajući joj da se nikad ne smije poklanjati prazan poklon. Bio je užasno ljut i imao je povišeni ton. Djevojčica je naprezala svoje male oči i pokušala izbjeći potok suza koji je već sljedeće sekunde počeo teći niz njeno lice. Ali tatice, ova kutija nije prazna. Napuhala sam u nju puno poljubaca prije nego što sam je zamotala. Kutija je puna poljubaca, i svi su za tebe. Otac je gledao svoje dijete sa suzama u očima, ponovno ne znajući što učiniti od srama koji je osjećao….

Priča se nastavlja, ali mislim da ste shvatiti poantu..

I..da.. moram još nešto dodati..
He is confused, he is exhausted, he is oblivious and anavailable, but he is still the best... ;)

srijeda, 06.02.2008.

-Dobro-

„…Kao i svi ljudi ja nosim u sebi samo jednu jedincatu čvrstu, nesumnjivu i jasnu spoznaju, a ta spoznaja ne može biti objašnjena razumom – ona je izvan njega i nema nikakvih uzroka niti može imati ikakvih posljedica.“
„Ako dobro ima uzrok, ono već nije dobro; ako ono ima posljedicu – nagradu, isto tako ono nije dobro. Prema tome, dobro jeste izvan lanca uzroka i posljedica“
„I ja upravo to znadem, i svi mi to znademo“
„A ja sam tražio čudesa, žalio sam što nisam vidio čuda koje bi me uvjerilo…“

Levinovo razmišljanje o smislu života..

petak, 01.02.2008.

6663887777825336

Ne želim biti dio mase..
Živjeti znači biti poseban..
Istina je da smo mi svi - odnosno svaki na svoj način posebni..
Ali onaj osjećaj..biti poseban sebi.. Osjećati se dobro zbog toga što jesi..
...
Vjerujete li vi u snove? One snove.. kad spavaš..
Mislite li da nam podsvjesno 'netko' (ili čak mi sami) šalje poruke?
[pa.. nije bilo ugodno..niti lako za povjerovati..ali.. priznajem da bi bilo najrealnije..]
...
Poželite li nakad vjerovati u nešto..?
Bila to ljubav, sigurnost, nada ili nešto četvrto..
Poželite li vjerovati u nadu.. biti sigurni da je nada ono što je dobro za vas?
...
Ne želim biti indiferentna.. Indiferentnost je dosadna..monotona.. jednolična.. (i još puno takvih pridjeva)
No pustimo sad to..jer indiferentnost, do koje će sad sigurno doći, je najmanje što me čeka..
...
Sve u svemu, kad se sve zbroji i oduzme.. ja sam jako sretno dijete..
...
Mislim da ću samo ja kužiti ovaj post.. ako netko dešifrira ovo, nek mi obavezno javi da mu čestitam..
;)

I na kraju, moram se osvrnuti na jednu rečenicu koju mi je rekao moj prijatelj..
Veli on, ''Ljubav nije matematika''
Eh, Mario, da je ljubav matematika, mislim da bi tri četvrtine svijeta bilo zakinuto..
No, dobro..bar bi onda mi bili na svojemu.. ;)